Nakon dvodnevnih padavina, Prijedor ponovo je suočen sa istim scenama – voda u dvorištima, kućama i ulicama. Prema dostupnim informacijama, poplavljeno je oko 400 objekata, što jasno pokazuje da problem nije ni blizu riješen.
Ipak, u jeku krize, gradonačelnik Javor poručuje da se „ništa ne prepušta slučaju“, naglašavajući da su ekipe na terenu, da se prave nasipi i da se situacija prati iz časa u čas. Navodi o vodostaju Sane i Gomjenice, kao i o kapacitetima ribnjaka Saničani, predstavljeni su kao ohrabrujući pokazatelji.
Međutim, postavlja se ključno pitanje – ako se zaista ništa ne prepušta slučaju, kako je moguće da nakon samo dva dana kiše dolazi do plavljenja stotina objekata?
Građani s pravom očekuju rezultate, a ne samo saopštenja. Jer ovo nije prvi put da se Prijedor suočava sa poplavama. Nakon prethodnih katastrofa, najavljivan je „sveobuhvatan sistem zaštite“, milionska ulaganja i dugoročna rješenja.
Prema zvaničnim izvještajima, samo prošle godine za zaštitu od poplava potrošeno je oko 15 miliona KM. Danas, kada voda ponovo ulazi u kuće, nameće se logično pitanje – gdje su završili ti milioni i zašto se njihovi efekti ne vide na terenu?
Izgradnja privremenih zemljanih nasipa, punjenje vreća s pijeskom i hitne intervencije pokazuju jedno – da se i dalje reaguje kada problem već nastane, umjesto da se spriječi.
Posebno zabrinjava činjenica da se ozbiljniji rast vodostaja tek očekuje, što dodatno dovodi u pitanje spremnost sistema o kojem se govori. Ako je ovo „kontrolisana situacija“, kako će izgledati kada vodostaji dostignu kritične tačke?
Umjesto uvjeravanja da je sve pod kontrolom, javnost očekuje jasne odgovore: gdje su završeni projekti zaštite, šta je konkretno urađeno u proteklih godinu dana i zašto se Prijedor i dalje brani improvizovanim mjerama?
Građanima se poručuje da ostanu mirni i da ne šire paniku. Ali povjerenje se ne gradi apelima – već rezultatima na terenu.
A rezultati, barem za sada, pokazuju da Prijedor ni ove godine nije dočekao kišu spreman.