U kom svojstvu Milorad Dodik radnicima obećava plate, otpremnine i “socijalnu sigurnost”? Kao predsjednik stranke? Kao pojedinac? Od kada bilo koji politički lider, bez institucionalne funkcije u tom trenutku, garantuje isplate i odlučuje o sudbini radnika?
Na sastanku u Prijedoru, Dodik je poručio da će radnici “Nove Ljubije” dobiti šest plata, te da će martovska plata biti isplaćena već do utorka. Uz to, obećana je i “socijalna sigurnost”, pa čak i pomoć kroz buduće udruženje nakon završetka ove krize.
Ali ključna pitanja ostaju bez odgovora.
Šest plata – i šta poslije? Kada prođe tih šest mjeseci, ko preuzima odgovornost za te ljude? Ko im garantuje posao, egzistenciju i dostojanstvo? Obećanja zvuče umirujuće samo na prvi pogled, ali iza njih se krije ozbiljna neizvjesnost.
Jer, nakon isplate otpremnina, radnici ostaju bez prava da se prijave na biro i bez mogućnosti da primaju naknadu od države. Drugim riječima – bez posla i bez sigurnosne mreže. U takvim okolnostima, šest plata djeluje više kao kratkoročno “gašenje požara” nego kao stvarno rješenje.
Dodatno zabrinjava i poruka da bi, ukoliko firma nastavi poslovanje, radnici mogli biti angažovani putem ugovora o djelu. To znači bez stalnog radnog odnosa, bez sigurnosti i bez dugoročnih prava.
I dok su radnici nakon sastanka prekinuli štrajk i dočekali Dodika aplauzom, ostaje pitanje šta je sljedeće, a po svemu sudeći Željeznice RS su na vrhu spiska.
Banjaluka24